Poseban povod ovih susreta bila je 800. obljetnica spomena Zemlje sv. Martina u darovnici hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. iz 1209. godine. Unutar tog tematskog okvira nastalo je 16 umjetničkih djela u kojima je profesorica povijesti umjetnosti Maja Rijavec zamijetila legure povijesti i legendi.
Andrea Robić pejsažno je ukomponirala boje, prikaze i templarsku simboliku Gabrijela Rukelj optimistički je u živahnom koloritu prikazala bajkovitu prošlost.
Marina Lapadatović autorica je lebdećeg prikaza sveca zaštitnika iznad zemljovida martinskoga kraja.
Silvio Balija ugradio je lik i dokument u vremenski pejsaž s pečatom povijesnoga.
Helena Ohnjec u diptihu je stilizacijom istaknula krajolik kao vječnost.
Dejan Kljun dramatično je u eruptivnom prikazu naglasio postojanost crkve kao simbola Zemlje sv. Martina.
Robert Samardžić u vrtlogu detalja dominantno šalje poruku ljubavi prema bližnjima ističući crkvu dobroga sveca.
Andrija Jakelić slikom zapuštene crkve odašilje njezinu monumentalnost i tajanstvenost.
Ivo Ostojić, neumorni portretist ove crkve, deskriptivno naglašava tragove zuba vremena na njoj.
Aljoša Basarić realističkom deskripcijom prigušeno ukazuje na nestajanje objekta.
Crkva je u fokusa triptiha autora Ivana Čačića koji je pomacima motrišta i doziranjem boje prati u vremenu postojanja.
Tomislav Tomić opisao je templarsku ikonografiju naglasivši statičnost povijesnosti.
Lidija Lovreković crtežom prepunim detalja s prikazom crkve istaknula je svetost Martinovu.
Irena Podvorac izradila je reljef u raku tehnici uz superiornu obradu koja pridonosi osebujnosti svakog motiva i izrazitoj dojmljivosti.
Irena Škrinjar fokusirala se na povijesni događaj darivanja Zemlje sv. Martina u četverodjelnoj skulpturi izrađenoj od terakote, kojom potiče raznolike asocijacije.
Nina Pjevac domišljato je prikazala temu u jednom detalju uz neobičan odabir materijala za izradu starinskog nakita.
.JPG "Kliknite za povećanje slike Sveta MARTINSKA CRKVA, Ivan Čačić, kombinirana tehnika, 34x67 cm (1).JPG")
