Kad su se umjetnici s područja Zagrebačke županije sastali deseti put u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Dugo Selo, bio je to jubilej umjetničkog stvaranja u kontinuitetu. Broj susreta slikara i kipara podudaran je nizu minulih godina, s kojima umjetničko stvaranje u Dugom Selu ide ukorak. I te je jubilarne godine stvaralo 19 umjetnika prikazujući urbano Dugo Selo u svojim djelima.
Adrijan Šuran iz Poreča plošno i statično prikazala je centar grada Dugog Sela sa satom. Valentina Lukić ih Vrbovca linijom je prikazala viziju grada budućnosti. Zlatko Delač, Dugoselac, posegnuo je u prošlost oslikavši današnji izgled grofove palače. Ivo Ostojić, slikao je glavnu ulicu Dugog Sela u kojem živi, a koja odiše prošlošću i sadašnjošću istovremeno. Urbanost i bezvremenost grada, Šimun Tolić iz Zaprešića, prikazao je jednostavnom geometrijskom formom. Zaprešićki slikar Tomislav Tomić majstorskom nas je izvedbom razveselio poistovjetivši motiv i format Dugog Sela. Marina Lapadatović iz Velike Gorice dala je melankoličan prikaz gradske dinamike. Velikogorička slikarica Andrea Robić geometrijskim je prikazom premostila korak od tradicije do suvremene školske zgrade. Plošni prikaz Helene Ohnjec iz Zagorskih Sela pun je linijskih detalja suvremenosti. Gabrijela Rukelj iz Zaprešića urbani je prikaz ostvarila lirskom apstrakcijom. Martina Gracin, koja svakodnevno dolazi u Dugom Selo iz Zagreba, prikazala je opustjelu gradsku ulicu u ekspresionističkom izričaju. Robert Samardžić iz Dugog Sela slikom je potvrdio svoj osjećaj za urbano prikazavši viziju suvremenog grada. Silvio Balija iz Zaprešića odabrao je jednostavan suvremeni motiv s kolorističkim minimalizmom. Lidija Lovreković iz Ivanić Grada prikazala je tradicionalnu stilsku arhitekturu modernističkim izričajem. Ivan Čačić iz Zaprešića skulpturom je stvorio dojam utvrde u prikazu urbanog motiva. Ivan Perić i Dejan Kljun, zagrebački umjetnici porijeklom iz drugih sredina, radili su reljefe u gipsu. Tako su spletovima linijskih, plošnih, modernističkih i rustikalnih formi u različitim kompozicijama prikazali svoja viđenja teme.
Zaprešićka kiparica Irena Škrinjar, vjerna skulpturalnoj apstrakciji, u svom je triptihu prikazala sinergiju urbanog i ruralnog, organskog i anorganskog. A Dugoselac Slavimir Slaviček urbano je lice svoga grada izrazio toplinom i strašću zagrljaja ljubavnoga para.
